Panik rasvjeta se pali, a ipak ne zadovoljava. Kako to?

Razgovor o sigurnosnoj rasvjeti obično počinje rečenicom „pa provjerili smo, sve se pali”. I to je najčešće točno. Svjetiljke se pale. Problem je što je paljenje samo prva od tri stvari koje moraju biti u redu, a preostale dvije se ne vide bez mjerenja i bez vremena.

Prva stvar: pali li se uopće

Ovo je jedina provjera koja se u praksi radi redovito, jer je jednostavna. Isključi se napajanje i pogleda se pale li svjetiljke. Ako se pale, zaključi se da je sustav ispravan.

Ta provjera ima smisla i treba ju zadržati. Ali ona kaže samo da baterija ima dovoljno energije da svjetiljku upali. Ne kaže koliko će je držati upaljenom, ni koliko svjetla daje ondje gdje je to potrebno.

Druga stvar: koliko dugo svijetli

Baterija u sigurnosnoj svjetiljci stari. Kapacitet joj pada postupno, godinama, i to se izvana ne vidi ni po čemu. Svjetiljka koja se uredno pali može se ugasiti znatno prije isteka vremena za koje je predviđena.

Razlika je bitna jer se autonomija ne troši samo na to da nekolicina ljudi izađe iz hodnika. Troši se na sve što se u međuvremenu događa: ljude koji se ne snalaze, provjeru je li tko ostao, dolazak vatrogasaca i njihov rad u prostoru bez struje. Rasvjeta koja se ugasi prerano gasi se točno u trenutku kad postaje najpotrebnija.

Autonomija se zato provjerava ispitivanjem u punom trajanju, dakle radom na bateriji do kraja predviđenog vremena, uz provjeru daje li svjetiljka i na kraju tog vremena dovoljno svjetla. To traje, i to je razlog zašto se u praksi preskače.

Treća stvar: koliko svjetla i gdje

Ovo je najmanje poznat dio. Ne traži se da svjetiljka svijetli, nego da na podu, duž puta evakuacije, postoji određena razina osvijetljenosti. Razlika je bitna: mjeri se ondje gdje čovjek gazi, a ne ondje gdje svjetiljka visi.

Uz to se posebno gledaju mjesta na kojima se najčešće griješi:

• kod svakog izlaza i svake promjene smjera
• na stepenicama, jer je pad u polumraku najčešća ozljeda pri evakuaciji
• kod opreme za gašenje i kod mjesta za dojavu
• u prostorima s povećanim rizikom, gdje se rad mora sigurno prekinuti prije izlaska

Rasvjeta može biti uredno izvedena, a jedna pregradna stijena postavljena poslije nje ostavi dio hodnika u mraku. To se ne vidi dok se ne izmjeri.

Zašto se nedostaci pojavljuju baš na ovom sustavu

Sigurnosna rasvjeta ima nezgodno svojstvo: stoji godinama i ne radi ništa. Za razliku od redovne rasvjete, nitko ne primijeti da je pokvarena, jer se kvar pokaže tek u trenutku kad je već kasno.

Uz to se prostori mijenjaju, a rasvjeta ostaje kako je izvedena. Tri nalaza koja se ponavljaju:

1. Iscrpljene baterije u svjetiljkama koje se prividno pale.
2. Oznake izlaza koje pokazuju prema vratima koja više nisu izlaz - zaključana su, zazidana ili vode u prostor koji je u međuvremenu pregrađen.
3. Preuređen prostor u kojem je novi zid stao između svjetiljke i puta koji je ona trebala osvijetliti.

Sva tri su posljedica istog: prostor se mijenja češće nego što se ispituje rasvjeta.

Što iz toga slijedi

Redovita provjera paljenja je korisna, ali ne zamjenjuje ispitivanje, jer ne pokriva dvije od tri stvari koje su bitne.

Praktično pravilo koje vrijedi neovisno o rokovima: svaka veća preinaka prostora je razlog da se rasvjeta ponovno pogleda. Nova pregrada, premješten izlaz, drukčiji raspored regala u skladištu - sve to mijenja put evakuacije, a rasvjeta o tome ne zna ništa.

Ako niste sigurni u kakvom je stanju vaša sigurnosna rasvjeta, pogledajte što obuhvaća ispitivanje sigurnosne (panik) rasvjete ili nam javite veličinu i namjenu prostora.