Tri stvari koje se provjeravaju
Prva je radi li svjetiljka uopće kad nestane napajanja. Druga je koliko dugo radi, jer baterija stari i svjetiljka koja se pali može se ugasiti prije nego što je prostor prazan. Treća je koliko svjetla daje na mjestu gdje je to potrebno, a to je pod na putu evakuacije, a ne strop.
Prva se provjerava lako i zato je jedina koju objekti obično imaju pod kontrolom. Druge dvije traže mjerenje i vrijeme, i baš u njima se nalazi većina nedostataka.
Što se mjeri na terenu
Osvijetljenost duž putova evakuacije, u prostorima s povećanim rizikom i na mjestima na kojima norma traži posebnu pažnju: kod izlaza, promjena smjera, stepenica, opreme za gašenje i mjesta za dojavu. Uz to se provjerava vidljivost i ispravnost oznaka smjera i izlaza, jer osvijetljen hodnik bez ispravne oznake i dalje ne govori kamo se ide.
Autonomija se provjerava ispitivanjem u punom trajanju, dakle radom na bateriji do kraja propisanog vremena, a ne kratkim paljenjem. To je jedini način da se vidi drži li baterija.
Najčešći nalazi
Iscrpljene baterije u svjetiljkama koje se prividno pale, oznake izlaza koje pokazuju smjer prema vratima koja su u međuvremenu zaključana ili zazidana, i preuređeni prostori u kojima je pregradna stijena stala između svjetiljke i puta koji je trebala osvijetliti.
Sva tri su posljedica toga što se prostor mijenja, a rasvjeta ostaje kako je izvedena. Zato ispitivanje ima smisla vezati uz svaku veću preinaku prostora, a ne samo uz rok.